|
NASELJE TURÈI©ÆE
Turèi¹æe je mjesto smje¹teno u ju¾nom dijelu doma¹ineèke opæine, na cesti tzv. "Murska magistrala". U davnini je pripadalo zajedno sa Dvori¹æem opæini Hodo¹an i ¾upi Sv. Juraj u Trnju. Od 1910. do 1919. godine oba navedena naselja su pripojena opæini Doma¹inec, ali Turèi¹æe i tada i danas pripada ¾upi Sv. Juraj u Trnju.
prema podacima iz 1995. godine Turèi¹æe sa Dvori¹æem ima 645 stanovnika i ukupnu povr¹inu od 586 hektara i od 1993. godine pripada opæini Doma¹inec. U popisu zaplijenjenih imanja grofova Zrinskih 1670. godine stanovnici svih sela ¾upe Sv. Juraj u Trnju, osim Palinovca nabrajaju se kao kmetovi Zrinskih. U tom popisu spominje se i Turèi¹æe. Podaci iz knjige "Sveti Juraj u Trnju" autora Juraja Kolariæa. U toj se knjizi spominje da su na mjestu dana¹njeg Dvori¹æa grofovi Zrinski imali dvore ili "marof" pa otuda naziv Dvori¹æe. Arheolo¹ki nazivi upuæuju da je prostor oko Turèi¹æa i Dvori¹æa naseljen mnogo godina prije Krista. Tako je u Moèvarama kod Dvori¹æa otkrivena (nekropola tumula) iz vremena oko 700 g. pr. n. e., a nedaleko od tog nalazi¹ta je otkriveno nalazi¹te "Gradi¹æe" iz 11. do 13. st. pr. n. e. U 17. stoljeæu Meðimurski su plemiæi morali davati vojnièke obaveze kralju ili banu u sluèaju ratne opasnosti ili opæe mobilizacije. Obaveze su tra¾ene od plemiæa prema velièini njegovog posjeda. Tako je 1672. godine dva konjanika morao dati plemiæ iz Turèi¹æa Juraj Vrasich. U Turèi¹æu su imali posjede i drugi vlastelini i plemiæi. Tako se 1716. godine spominje iz plemièke obitelji Balog udovica Katarina, Baltazar iz plemièke obitelji Bedekoviæ koji je imao kuriju i ekonomiju u Turèi¹æu, te posjede i podlo¾nike u Turèi¹æu i Dvori¹æu. Jo¹ se spominju plemièi Ivan i Petar Berke, braæa Juraj i Ivan Horvat 1623. godine, plemiè Korber stariji 1718. godine, Ivan Puljaj 1711. godine, Juraj Vrasich 1688. godine. Posljednji je imao posjed u Dr¾imurcu i Turèi¹æu i bio je vlasnik Mlina na Trnavi. Podaci iz kataloga «Meðimursko plemstvo» MMÈ.
U knjizi Rudolfa Horvata "Povijest Meðimurja" spominje se da su kanonske vizitacije bek¹inskog arhiðakonata Zagrebaèke biskupije vr¹ile popis ¾upa (fara) u Meðimurju. Prvi takav popis obavljen je 1334. godine, a drugi 1501. godine. U Horvatovoj knjizi su navedeni popisi iz godina: 1688., 1693., 1698., 1716., 1720., 1747., 1779. i 1793. godine. U tim popisima spominje se i ¾upa Sv. Juraj u Trnju sa svojih osam filijala meðu kojima je Turèi¹æe tada (Torèi¹æe) i Dvori¹æe. 1698. godine navedeni su i kuæegospodari nekih sela meðu kojima i Turèi¹æe. U Turèi¹æu su navedeni sljedeæi kuæegospodari: Matija Toma¹iæ, Nikola Tompa, Juraj Krèmar, Matija Paragi, Matija Bo¾iæ, Nikola Pincer, Stanislav Lepen, Tomo Han¾ekoviæ, Stjepan Fi¹ku¹, Juraj Sokol, Stjepan Pogar, Juraj Drevenkar, Martin Darabor, Luka Novosel, Juraj Tompa, Ivan Mezek, Martin Jal¹ovec, Matija Hegedu¹, Jakob Regani, Juraj Marag, Luka Kranjec i Jakob Pincer.
Iz popisa ¾iteljstva u Meðimurju 1802. godine nalazi se da je ¾upa Sv. Juraj u Trnju brojila 2299 vjernika u sedam sela. Turèi¹æe je tada imalo 368 stanovnika. Dvori¹æe se jo¹ nije razvilo u jaèe naselje pa je potpalo pod Turèi¹æe.
Prema Juraju Kolariæu u knjizi "Sveti Juraj u Trnju" popisom iz 1857. godine u Turèi¹æu je u 52 kuæe stanovalo 463 ¾itelja, od toga osam Maðara. U Dvori¹æu je u ¹est kuæa ¾ivjelo 80 stanovnika. Stanovnici Podnove (¹umarski dom) u tom vremenu pripadaju pod Hodo¹an, a izvje¹taj vizitatora iz 1865. godine spominje da Podnova tada broji 12 du¹a, a krèma Malikut (Zelengaj) 5 du¹a. Poslije preokreta u dr¾avi SHS vr¹eni su popisi ¾iteljstva u Meðimurju 1923., 1931. i 1937. godine. Prema Rudolfu Horvatu, prelo¹ki je kotar godine 1937. zapremao 31.432 hektara zemlji¹ta, na kojem se nalazilo 40 naselja sa 44.948 ¾itelja. Kotar se dijelio na 12 upravnih, 33 katastarske opæine, a imao je 10 rimokatolièkih ¾upa i 24 puèke ¹kole. Selo Doma¹inec je tada brojalo 1798 stanovnika, Turèi¹æe 843, Kvitrovec 198, Dvori¹æe 119, zaselak Podnova 7 stanovnika i zaselak Komparija 36 stanovnika.
Godine 1791. Meðimurje kupuje grof Juraj Fe¹tetiæ i od tada Fe¹tetiæi gospodare Meðimurjem 132 godine sve do 1923. kada je posljednji Eugen Fe¹tetiæ Meðimurje prodao konzorciju "Slavonija" d.d. iz Zagreba. Fe¹tetiæi su bili dobri gospodari i na cijelom podruèju Meðimurja u 19. stoljeæu posjeduju 23 "marofa" u èetiri centra. Jedan od tih centara bio je "marof" u Turèi¹æu. Marof u Turèi¹æu je bio upravni centar za deset okolnih "marofa". To su bili: Turèi¹æe, Palinovec, Gardinovec, Belica, Sveti Rok, Mali Rok, Novi Rok, Remiz, Gornji Kraljevec i Slemenica. U sastavu biv¹eg "marofa" u Turèi¹æu bile su izgraðene razne gospodarske zgrade, alodijalna stambena zgrada te kuæa za upravitelja "marofa". Nakon preokreta 1918. godine izvr¹ena je agrarna reforma po kojoj je zemlja grofa Fe¹tetiæa podijeljena seljacima ili dana u zakup, a na mjestu biv¹eg "marofa" su ljudi izgradili svoje kuæe. Krajem 19. stoljeæa, toènije 1887. godine u Turèi¹æu je bila izgraðena nova dr¾avna dvorazredna ¹kola, koju su 1914. godine mje¹tani poru¹ili u ¾elji da napravu novu. Meðutim dogodio se Prvi svjetski rat i gradnja je na dugo vrijeme izostala, tako da se od 1919. godine nastava odvijala u zgradi biv¹eg upravitelja "marofa" sve do 1961. godine kada je u istu zgradu uselio pogon MTÈ-a. Zgrada je sru¹ena tek 1967. godine.
Danas Turèi¹æe administrativno pripada Opæini Doma¹inec, broji (prema zadnjem popisu) 588 stanovnika. Opremljeno je komunalnom infrastrukturom, osim kanalizacije, ima podruènu ¹kolu, nekoliko trgovina, ugostiteljske objekte. Na podruèju naselja djeluje 1 kulturno-umjetnièka udruga, 1 ¹portska udruge i dobrovoljno vatrogasno dru¹tvo.
Stanovni¹tvo se uz zaposlenje bavi i poljoprivredom.
datum unosa: 01.11.2006.
|
