DOBRO DOŠLI NA STAZU PRIJATELJSTVA S PRIRODOM
Poučna staza Murščak prva je takve vrste u Međimurju, prikladno obilježena primjerenim tablama i vodičem.
Staza je duga 6300 metara, sadrži 12 obilježenih stajališta, a možete je prijeći pješke ili biciklom, identificirajući putem obilježene fenomene.
Želja nam je da svako stajalište na stazi bude učionica na otvorenom gdje ćete moći u prirodnim uvjetima steći najkvalitetnije znanje o vodenim, šumskim, livadnim, oraničkim bioekosustavima, geografskim i bogatim povijesnim, gospodarskim i tradicionalnim vrijednostima ovog, ekološki još uvijek očuvanog kraja.
Staza je smještena na dijelu Murščaka, najšireg područja uz rijeku Muru bez naselja, koje obuhvaća oko 1500 hektara. Murščak je od davnine poznati pojam za veliki kompleks višestoljetne hrastove šume uz rijeku Muru po kojoj je dobio i naziv.
Do velike sječe 1927. g. on je bio u najvećem dijelu pokriven hrastovim šumama. Te se šume spominju u Međimurju još 1672. godine na popisu posjeda Ugarske komore i nasljednika Nikole Zrinskog na međimurskom vlastelinstvu.
U povijesti su se mijenjale vlastelinske obitelji, a s njima i krajobraz Murščaka.
Antropogenim utjecajem i regulacijom Mure, Murščak je danas podijeljen u močvarno područje uz rijeku Muru obraslo šumama unutar obrambenog nasipa i obradive površine s ostacima nekadašnjih šuma te promjenjivim vodenim staništima s vanjske strane obrambenog nasipa.
Od proljeća 2001. g. područje uz Muru pa tako i Murščak dobilo je status zaštićenog krajolika što nas još više obvezuje na brigu i skrb za jedinstvene vrijednosti ovog kraja.
Ugodan i iznad svega poučan boravak na Poučnoj stazi Murščak želi vam Udruga za zaštitu prirodne baštine Mura i mještani Općine Domašinec.

ČIGA I GLAVNI LEŠ

Čiga, kao što je ova pred vama, poluga je kojom se izvlači voda iz bunara. Upotrebljava se u nedostatku kola na vreteno. Sastoji se od rašljastog stupa kojem je preko rašlja položena dugačka greda s kamenim utegom na jednom kraju i kablom ( drvenim škafom ) na drugom kraju. Postavljala se nekada na prometnim mjestima, obično na križanjima putova ( leši ), radi napajanja stoke i ljudi iz bunara. Pored čige bila je kopanja za napajanje stoke koju su kanasi i kravari (naziv za ljude koji su pazili svinje i krave kod paše) dovodili iz okolnih sela na pašu u Murščak. Čige su najviše koristili ljudi koji su iz dalekih sela dolazili obrađivati svoja polja i Domašinčani koji su odlazili zaprežnim kolima i pješke u svoje vinograde u Mađarsku. Ovu čigu ljudi su zvali Biharov zdenac u Vuderjavčeku. U Murščaku su između dva rata bile postavljene još dvije čige: kod Drvarijuma ( šuma na ulazu iz sela u Murščak ) i na gmajni kod Domašinca. Osim čiga, u Murščaku su ljudi izgradili još pet zdenaca od kojih neki više ne postoje, a neki su presušili.

Leš (put) staroslavenska je riječ, a u lovačkome je rječniku označavala promatračnicu (liniju) ili prosjeku kroz šumu s lovačkim čekama za promatranje divljači i mogućih lovokradica. Lešovati znači paziti, a pazile su se nekada u Murščaku šume i divljač. Na području Murščaka izgrađen je veliki broj leševa, ali najstariji je Glavni leš koji je vodio od Domašinca do brodskog prijelaza na Muri kod Stare straže i dalje do Mađarskog sela Semeninec (Murasemenye).
Glavni leš napravljen je još u turska vremena u 17. st. kada su nakon povlačenja Turaka iz Mađarske, Međimurci masovno kupovali vinograde u mađarskim bregima. Ovim lešom su mještani Domašinca i drugih sela Međimurja stoljećima prolazili zaprežnim kolima u svoje vinograde u Mađarskoj.
U 19. st. grof Feštetić dao je napraviti čitavu mrežu leši (putova) u Murščaku među kojima je najveći Veliki leš. Taj leš vodio je iz Domašinca prema šumskom domu u Podnovi kod Letinskog mosta. Izgradnja leši imala je višestruku namjenu: osvajanje prostora šumskog područja, bolju prozračnost u svrhu uzgajanja kvalitetnijih šuma, lakšu eksploataciju drveta, bolju kontrolu nad kradljivcima drva, divljači i drugo. Leši su geodetski snimljeni, međusobno paralelni i okomiti. Paralelno uz Veliki leš su: Ivanski leš, Senokoški leš, Hrenovski leš i još neki manji leši. Okomiti na njih su: Hrašćanski leš, Novi leš, a nekada i Podnovski leš. Takva mreža putova za svakog pojedinca pojednostavljuje inače veliko i kompleksno područje Murščaka.



Ostaci tradicionalne arhitekture u selima Međimurja kao što je ovaj u Domašincu kraj Mure, vape za obnavljanjem i očuvanjem.
Županija međimurska uređuje u Gornjem Međimurju tradicionalnu međimursku hižu sa svim etnološkim elementima našeg kraja

Najstarije križno drevo na izlasku iz Domašinca u Murščak, jedno je od mnogobrojnih simbola privrženosti Međimuraca vjeri i ufanju u Boga.

VRBULJA I PTIČJI SVIJET MURŠČAKA

Ovo područje naziva se Vrbulja, a smješteno je na sjevernom dijelu Murščaka. Naziv je fitonimskog podrijetla po najzastupljenijoj skupini drveća, različitim vrstama vrba. Njima ovo područje i danas obiluje, pa je tako zanimljivo povijesno i biološki.
U 17. st. grofovi Zrinski imali su osam jutara ribnjaka u jezeru pokraj Vrbulje, danas je to staro korito Mure-Hrkelica obraslo močvarnom vegetacijom.
U novijoj povijesti, u Drugom svjetskom ratu, kad je Murščak bio sklonište partizanima, 1944. g. u Vrbulji su Mađari ubili skupinu od dvanaest partizana. Na tom mjestu podignut je spomenik.
Osim vrbika, na tom su području zastupljene šume vlažnih staništa, područja s močvarnom vegetacijom isprekidana travnjačkim i oraničkim površinama. Takva staništa idealno su mjesto za raznoliki ptičji svijet koji obitava u Vrbulji i u ostalim dijelovima Murščaka.

Gniježđenje devet parova bijelih roda [Ciconia ciconia] u selima uz Muru, pokazatelj je još uvijek prirodnog načina života i obrade zemlje. Tamo gdje žive rode dobri su ljudi.




PTICE MOČVARNIH I VLAŽNIH STANIŠTA MURŠĆAKA

• Ciconia ciconia - bijela roda, gnijezdi se u selima uz Muru, a ovamo se dolazi hraniti.


• Ciconia nigra - crna roda, jedan par gnijezdi u Murščaku, a ostale se hrane uz Muru, veoma je rijetka europska ptica gnjezdarica.


• Fulica atra - crna liska viđa se na barama uz Muru.


• Ardea cinerea - siva čaplja, najčešće viđana iza svježih otkosa trave gdje hvata hranu kod košnje livada.


• Cygnus olor - crvenokljuni labud, redovito gnijezdi u barama Murščaka.


• Larus ridibundus - riječni galeb, ima gnijezda na busenima šaša i trstike u plićim dijelovima bara koje su veoma teško pristupačne.<(li>
  
• Anas platyrhynchos - divlja patka, jedna od najčešćih ptica u trsticima i šaševima Murščaka.


• Circus aeruginosus - eja močvarica


• Riparia riparia - bregunica, dolazi se u jatima hraniti, hvata kukce u letu iznad Mure. Najbliže smještena kolonija je između Križovca i Peklenice, u pješčanim stijenama nastalim antropogenim utjecajem gdje gradi, u metar izdubljenim rupama, gnijezda.


• Podiceps cristatus - ćubasti gnjurac


• Phalacrocorax carbo – kormorani, posljednjih godina prisutni u velikom broju što šteti ribljem fondu Mure.


• Anser fabalis - divlja guska glogovnjača

PTICE KOPNENIH STANIŠTA MURŠČAKA : ORANICA, ŠUMA, LIVADA

• Pica pica - svraka, veoma teško je praćenjem otkriti gdje se gnijezdi jer veoma lukavo prilazi svojem gnijezdu.
• Corvus corone cornix - siva vrana, svojim načinom ishrane sprječava namnožavanje miševa
• Accipiter gentilis - jastreb
• Buteo buteo - škanjac mišar
• Phasianus colchicus - fazan
• Columba palumbus - golub grivnjaš
• Streptopelia turtur – divlja grlica
• Athene noctua - sivi ćuk
• Strix aluco- šumska sova
• Asio otus - mala ušara
• Picoides major - veliki djetlić

STARA STRAŽA
Na stotinjak metara od završetka Glavnog leša, kroz meku (naplavno područje) na Muri u prošlosti se dolazilo do najstarijeg brodskog prijelaz preko Mure, Stare straže. Prijelaz je povezivao mjesta Domašinec te Mali i Veliki Semeninec (Murasemenye) u Mađarskoj. Drveni je brod (skela) prevozio zaprežna kola i ljude koji su obrađivali svoje vinograde u mađarskim bregima još od 17. stoljeća. Međimurci su imali vinograde od Letine uz Muru do Sv. Mihalja u visini Legrada. Prijelaz Stara straža funkcionirao je do propasti Austro-Ugarske 1918. godine kada je stvorena država SHS koja je zatvorila taj prijelaz. Ponovo ga obnovio 1942. godine, za vrijeme mađarske okupacije, Ivan Jambrošić (Šturk) iz Domašinca. Prijelaz je funkcionirao do 1949. g. kada su zbog Inforbiroa zatvoreni svi granični prijelazi za Mađarsku. U neposrednoj blizini prijelaza kao spomen na Ivana Jambrošića-Šturka i njegov brod, nalazi se poklonac križno drevo koje je podigla supruga Cecilija Jambrošić. Ljudi ovog kraja taj spomenik zovu Šturkov božek. Dogovorom između dviju država pedesetih godina Međimurci su zauvijek izgubili pravo na svoje kleti i vinograde (gorice) u Mađarskoj. Ostale su samo lijepe uspomene na vremena kad su se u Mađarskoj gorice obdelavale.
U 17. stoljeću, kad su Turci bili stacionirani u Mađarskoj, Mura je bila hrvatsko-turska granica. U obrani od Turaka grofovi Zrinski su od Murskog Središća do Legrada, uz Muru, organizirali straže u drvenim stražarnicama. Jedna od takvih stražara bila je na Muri u Murščaku. Do danas joj se očuvalo ime Stara straža.
Legendu vezanu uz Staru stražu zapisao je hrvatski pučki pjesnik Florijan Andrašec iz Dekanovca u svojim etnografskim spisima.
Nakon preokreta 1918. g. staro jugoslavenska vojska je na mjesto nekadašnje drvene stražare izgradila zidanu karaulu za potrebe vojske također pod nazivom Stara straža. Tu je karaulu 1941. g. srušila mađarska vojska da bi je ponovo 1945.g. izgradila vojska nove Jugoslavije, ponovo pod nazivom Stara straža. Ostaci te karaule udaljeni su 500 metara od Šturkovog božeka i nekadašnjeg brodskog prijelaza.
Šturkov božek spomen je na brodski prijelaz Stara straža čije je ime nastalo prema nekadašnjoj istoimenoj straži. Stara straža iz 17. st. simbol je uspješne borbe Zrinskih protiv Turaka.
MURA



Mura izvire u zapadnom dijelu Niskih Tura u Austriji. Ta činjenica daje joj značajke bujičnog vodotoka s faktorima iznenađenja. Značajni je prirodni element Međimurja u specifičnosti oblikovanja reljefa zbog nanošenja i taloženja naplavnog materijala na dio dravsko-murske nizine. Često je mijenjala korito zbog slabe otpornosti pleistocenskih naslaga, a današnji se tok Mure ustalio u holocenu. Duga je 519 kilometara, od čega 53 km donjeg toka pripada Hrvatskoj. Granična je rijeka Hrvatske sa Slovenijom i Mađarskom. U svojem donjem toku ima relativno malo pritoka: Šćavnicu, Krku, Trnavu i Principališ. Kod Legrada se ulijeva u Dravu.


Mura je rijeka nivalnog režima s najvišim vodostajem u ljetnim mjesecima. Tipična je nizinska rijeka koja plavi okolna područja u tijeku godine. Poplavna područja čine jedinstveni prirodni prostor bitno različit od ostalih dijelova krajolika gdje se izmjenjuje mozaik različitih staništa: od većih i manjih stajaćica ( lokva, jama, jezerca, bara, mlaka), meandara, rukavaca i tekućica, do livada, grmlja, oranica i šumaraka.
Tako bogata raznolikost staništa omogućava naseljavanje brojnih biljnih i životinjskih vrsta na relativno malom prostoru. Posebno su zanimljive vodene vrste, zbog prorijeđenosti i istrijebljenosti u ostalim dijelovima Europe.
Mura je bogata raznolikošću riba koje osim biološke raznolikosti predstavljaju i gospodarsku važnost. Analizom dostupnih rezultata o ulovu riba u rijeci Muri evidentirano je 38 vrsta riba. Po zastupljenosti prisutna je većina porodica slatkovodnih riba šaranke (Cyprinidae), štuke (Esocidae), pastrve (Salmonidae), somovi (Siluridae), grgeči (Percidae), glavoči (Gobiidae), vijuni (Cobitidae), mekušice (Gadide) i sunčanice (Centrarchidae),.
U močvarnim dijelovima s muljevitim dnom i vrlo bujnom vegetacijom, s visokim stupnjem eutrofikacije koji nastaju plavljenjem rijeke Mure, još uvijek obitava glacijalni relikt, strogo zaštićena riba crnka (Umbra krameri) jedina autohtona vrsta u Europi od ukupno pet vrsta iz porodice crnki ( Umbridae). Hrani se kukcima, njihovim ličinkama i puževima. Dugačka je 9-13 cm s tamnim crvenosmeđim leđima i svjetlijim bokovima s tamnosmeđim pjegama.
Mura je još uvijek stanište dviju vrsta vodenih kukaca, u većini dijelova Europe registriranih kao izumrlih. Isključivi su stanovnici brzih tekućica koje obiluju kisikom
( usporavanje toka rijeke, gradnja akumulacija i sl. uzrokuje njihovo izumiranje); tular (Platyphylax frauenfeldi) i obalčar (Xanthoperla apicalis), također stanovnik samo brzih vodenih tokova kao što je Mura u Međimurju. Odrasli kukci izlijeću iz vode u jatima te nakon parenja i odlaganja jaja u vodu ugibaju. U brzim dijelovima toka Mure brojni su tulari iz porodice Hydropsychidae koji se skrivaju pod kamenjem i grade mreže za lov hrane u vodenoj struji Mure.
Od beskralježnjaka u Muri su veoma brojno zastupljene ličinke vodencvijetova Ephemeroptera koji su dorzoventralno spljošteni i imaju jake panđice na nogama kao prilagodbu na brzo strujanje Mure, puževi s hidrodinamičnim oblikom kućica kao što je (Ancylus fluviatilis), virnjaci i rakovi kao indikatori II. klase boniteta rijeke Mure. Mura je još uvijek stanište vidre (Lutra lutra).
U samoj rijeci nije razvijena makrovegetacija zbog njezine brzine i vrtloga kojima obiluje. Antropogenim utjecajem, regulacijom rijeke, izgradnjom obrambenog nasipa, dolazi do smanjenja prostornog poplavnog područja čime se smanjuje biološka i krajobrazna raznolikost.
Na Muri u Međimurju nekad se ispiralo zlato, bilo je brojnih mlinova-vodenica, a danas je iz prošlosti ostalo samo nekoliko skela.
Od 2002. godine na Muri se održava rafting kup kao edukativno- natjecateljska i prirodo-zaštitarska manifestacija na kojoj se okupljaju mladi Međimurja. Područje uz Muru u Međimurju još uvijek se ubraja u najdragocjenija prirodna vodena područja u Europi, zbog čega je i zaštićeno.
Očuvanjem prirodnog toka Mure i pripadajućih vodenih staništa, osigurava se i učinkovita zaštita biološke raznolikosti tog područja.
datum unosa: 06.05.2007.