Povijest naselja Turčišće

Turčišće je mjesto smješteno u južnom dijelu domašinečke općine, na cesti tzv. “Murska magistrala”. U davnini je pripadalo zajedno sa Dvorišćem općini Hodošan i župi Sv. Juraj u Trnju. Od 1910. do 1919. godine oba navedena naselja su pripojena općini Domašinec, ali Turčišće i tada i danas pripada župi Sv. Juraj u Trnju.
prema podacima iz 1995. godine Turčišće sa Dvorišćem ima 645 stanovnika i ukupnu površinu od 586 hektara i od 1993. godine pripada općini Domašinec. U popisu zaplijenjenih imanja grofova Zrinskih 1670. godine stanovnici svih sela župe Sv. Juraj u Trnju, osim Palinovca nabrajaju se kao kmetovi Zrinskih. U tom popisu spominje se i Turčišće. Podaci iz knjige “Sveti Juraj u Trnju” autora Juraja Kolarića. U toj se knjizi spominje da su na mjestu današnjeg Dvorišća grofovi Zrinski imali dvore ili “marof” pa otuda naziv Dvorišće. Arheološki nazivi upućuju da je prostor oko Turčišća i Dvorišća naseljen mnogo godina prije Krista. Tako je u Močvarama kod Dvorišća otkrivena (nekropola tumula) iz vremena oko 700 g. pr. n. e., a nedaleko od tog nalazišta je otkriveno nalazište “Gradišće” iz 11. do 13. st. pr. n. e. U 17. stoljeću Međimurski su plemići morali davati vojničke obaveze kralju ili banu u slučaju ratne opasnosti ili opće mobilizacije. Obaveze su tražene od plemića prema veličini njegovog posjeda. Tako je 1672. godine dva konjanika morao dati plemić iz Turčišća Juraj Vrasich. U Turčišću su imali posjede i drugi vlastelini i plemići. Tako se 1716. godine spominje iz plemičke obitelji Balog udovica Katarina, Baltazar iz plemičke obitelji Bedeković koji je imao kuriju i ekonomiju u Turčišću, te posjede i podložnike u Turčišću i Dvorišću. Još se spominju plemiči Ivan i Petar Berke, braća Juraj i Ivan Horvat 1623. godine, plemič Korber stariji 1718. godine, Ivan Puljaj 1711. godine, Juraj Vrasich 1688. godine. Posljednji je imao posjed u Držimurcu i Turčišću i bio je vlasnik Mlina na Trnavi. Podaci iz kataloga «Međimursko plemstvo» MMČ.
U knjizi Rudolfa Horvata “Povijest Međimurja” spominje se da su kanonske vizitacije bekšinskog arhiđakonata Zagrebačke biskupije vršile popis župa (fara) u Međimurju. Prvi takav popis obavljen je 1334. godine, a drugi 1501. godine. U Horvatovoj knjizi su navedeni popisi iz godina: 1688., 1693., 1698., 1716., 1720., 1747., 1779. i 1793. godine. U tim popisima spominje se i župa Sv. Juraj u Trnju sa svojih osam filijala među kojima je Turčišće tada (Torčišće) i Dvorišće. 1698. godine navedeni su i kućegospodari nekih sela među kojima i Turčišće. U Turčišću su navedeni sljedeći kućegospodari: Matija Tomašić, Nikola Tompa, Juraj Krčmar, Matija Paragi, Matija Božić, Nikola Pincer, Stanislav Lepen, Tomo Hanžeković, Stjepan Fiškuš, Juraj Sokol, Stjepan Pogar, Juraj Drevenkar, Martin Darabor, Luka Novosel, Juraj Tompa, Ivan Mezek, Martin Jalšovec, Matija Hegeduš, Jakob Regani, Juraj Marag, Luka Kranjec i Jakob Pincer.
Iz popisa žiteljstva u Međimurju 1802. godine nalazi se da je župa Sv. Juraj u Trnju brojila 2299 vjernika u sedam sela. Turčišće je tada imalo 368 stanovnika. Dvorišće se još nije razvilo u jače naselje pa je potpalo pod Turčišće.
Prema Juraju Kolariću u knjizi “Sveti Juraj u Trnju” popisom iz 1857. godine u Turčišću je u 52 kuće stanovalo 463 žitelja, od toga osam Mađara. U Dvorišću je u šest kuća živjelo 80 stanovnika. Stanovnici Podnove (šumarski dom) u tom vremenu pripadaju pod Hodošan, a izvještaj vizitatora iz 1865. godine spominje da Podnova tada broji 12 duša, a krčma Malikut (Zelengaj) 5 duša. Poslije preokreta u državi SHS vršeni su popisi žiteljstva u Međimurju 1923., 1931. i 1937. godine. Prema Rudolfu Horvatu, preloški je kotar godine 1937. zapremao 31.432 hektara zemljišta, na kojem se nalazilo 40 naselja sa 44.948 žitelja. Kotar se dijelio na 12 upravnih, 33 katastarske općine, a imao je 10 rimokatoličkih župa i 24 pučke škole. Selo Domašinec je tada brojalo 1798 stanovnika, Turčišće 843, Kvitrovec 198, Dvorišće 119, zaselak Podnova 7 stanovnika i zaselak Komparija 36 stanovnika.
Godine 1791. Međimurje kupuje grof Juraj Feštetić i od tada Feštetići gospodare Međimurjem 132 godine sve do 1923. kada je posljednji Eugen Feštetić Međimurje prodao konzorciju “Slavonija” d.d. iz Zagreba. Feštetići su bili dobri gospodari i na cijelom području Međimurja u 19. stoljeću posjeduju 23 “marofa” u četiri centra. Jedan od tih centara bio je “marof” u Turčišću. Marof u Turčišću je bio upravni centar za deset okolnih “marofa”. To su bili: Turčišće, Palinovec, Gardinovec, Belica, Sveti Rok, Mali Rok, Novi Rok, Remiz, Gornji Kraljevec i Slemenica. U sastavu bivšeg “marofa” u Turčišću bile su izgrađene razne gospodarske zgrade, alodijalna stambena zgrada te kuća za upravitelja “marofa”. Nakon preokreta 1918. godine izvršena je agrarna reforma po kojoj je zemlja grofa Feštetića podijeljena seljacima ili dana u zakup, a na mjestu bivšeg “marofa” su ljudi izgradili svoje kuće. Krajem 19. stoljeća, točnije 1887. godine u Turčišću je bila izgrađena nova državna dvorazredna škola, koju su 1914. godine mještani porušili u želji da napravu novu. Međutim dogodio se Prvi svjetski rat i gradnja je na dugo vrijeme izostala, tako da se od 1919. godine nastava odvijala u zgradi bivšeg upravitelja “marofa” sve do 1961. godine kada je u istu zgradu uselio pogon MTČ-a. Zgrada je srušena tek 1967. godine.
Danas Turčišće administrativno pripada Općini Domašinec, broji (prema zadnjem popisu) 588 stanovnika. Opremljeno je komunalnom infrastrukturom, osim kanalizacije, ima područnu školu, nekoliko trgovina, ugostiteljske objekte. Na području naselja djeluje 1 kulturno-umjetnička udruga, 1 športska udruge i dobrovoljno vatrogasno društvo.
Stanovništvo se uz zaposlenje bavi i poljoprivredom.